Općinsko središte Slavonski Šamac smješteno je na lijevoj obali rijeke Save. Nalazi se na križištu državne ceste Slavonski Šamac-Babina Greda te lokalnih i nerazvrstanih cesta. U mjestu je željeznička postaja na pravcu Vrpolje-Slavonski Šamac-Bosanski Šamac (F BiH). Od županijskog središta naselje je udaljeno 47 km. Za posljednjeg popisa u Slavonskom Šamcu je živjelo 1256 stanovnika u 394 domaćinstava.
Po postanku Slavonski Šamac je naselje nastalo početkom 18. stoljeća od naselja Vrbica i Mihaljevica. Po Mihaljevici je skelski prijelaz dobio naziv »Mihaljevački brod« (u tom dijelu Posavine bili su i skelski prijelazi Svilaj, Novigrad i Jaruge). Tom skelom tekao je značajan promet iz Ugarske i Slavonije u Bosnu i u suprotnom smjeru. U ratnim operacijama koje su se potkraj 17. stoljeća vodile između Austrije i Osmanlija za prijelaz preko rijeke Save, prijelaz kod Vrbice je branio krajiški satnik Lukač. Radi efikasnije obrane podignuti su zemljani nasipi i iskopani šančevi (rovovi). Otuda 1692. godine naziv utvrde Lukačev Šamac (šanac). U 19. stoljeću taj naziv je bio ustaljen, ali je s vremenom napušten, pa se mjesto nazivalo samo Šamac.
Tadašnjem nazivu 1934. dodan je pridjev »slavonski«, kako bi se mjesto po imenu razlikovalo od kasabe Bosanski Šamac, na suprotnoj strani rijeke Save, koju su Turci osnovali tijekom 18. stoljeća.

Godine 1760. Lukačev Šamac imao je 279 stanovnika u 47 kuća i 58 obitelji, a 1857. godine u mjestu je popisano 457 stanovnika. Selo je imalo pučku školu i poštanski ured, a na Savi je bila parobrodarska postaja. Godine 1868. u Šamcu je otvoren brzojavni ured. U trgovačkom pogledu Šamac je znatno dobio 1889. godine kad je u redoviti promet predana željeznička pruga Vrpolje-Šamac koja je do tada uglavnom služila za prijevoz šljunka za potrebe željeznice. Zbog istih potreba povećan je broj kolosijeka, a 1908. dovršena je i nova kolodvorska zgrada. Broj žitelja je stalno rastao pa je tako 1890. u Samcu bilo 730 stanovnika, 1948. popisano je 826 a 1953. dvostruko više -1603 stanovnika. Gotovo za svih kasnijih popisa zabilježen je pad broja stanovnika, što je s obzirom na izgrađenu komunalnu infrastrukturu, gospodarske mogućnosti i geografski smještaj, prilično iznenađujuće.
Najstarija starosjedilačka prezimena u Slavonskom Šamcu su: Ćosić, Drkelić, Parađiković, Vilajtović, Bačić, Mušić, Ovničević, Suratlić, Danas su najbrojnija prezimena: Ovničević, Vuksanović, Ćatić, Petrović, Milošević, Blažanović, Lukač i Petrić.
Važnije ulice u mjestu su: Ulica kralja Zvonimira, Savska cesta, Ulica Vladimira Nazora, Crkvena ulica, Ulica Matije Gupca, Mostogradnja…
Župa Sv. Lovre u Šamcu utemeljena je oko 1700. godine, dok se matice vode od 1725. Prvi upravitelj župe bio je o, Jakob Jović.1784. sjedište župe Sv. Lovre preseljeno je u Babinu Gredu. Danas filijalna crkva Sv. apostola Petra i Pavla u Slavonskom Šamcu građena je od 1849. do 1852. godine. Do tada je crkva bila drvena, bez zvonika, prozora i zvona. Crkva je posvećena 1851. Za službe župnika Antuna Marica u crkvu je 1954. uvedena struja. Temeljito crkva je obnovljena 1971.

Iako u ljetopisu škole piše da je »šamačka učiona utemeljena 1831. godine«, postoje i podaci koji upozoravaju na znatno dulju tradiciju školstva u Šamcu. Tako drugi izvor kaže: »Podaci prema spomenici ovoj o osnutku škole 1831. g. nisu točni jer je škola zapravo osnovana 12. XII. 1764. g. Ovo se može vidjeti u Povijesti školstva, knjiga L, strana 416, i dalje gdje se opširno opisuje gradnja osnovne škole u Slavonskom Šamcu.« Škola je bila smještena u obiteljskoj kući Varzić. Prva školska zgrada bila je 1832, godine na mjestu današnjeg župnog dvora. Od 1832. do 1836. u Šamcu je službovao jedan od nositelja hrvatskog narodnog preporoda Mijat Stojanović.
Sadašnju Osnovnu školu »Josip Kozarac« Slavonski Šamac koju pohađaju djeca iz Kruševice I Slavonskog Šamca u jedanaest razrednih odjela školu polazi 250 učenika iz ta dva naselja, Ravnateljica škole je Branka Lučić.
Kulturno-umjetničko društvo “Tamburica” nastavlja stoljetnu tradiciju »Dobrovoljnog predstavljajućeg društva« koje je utemeljeno davne 1880. godine. Nedugo potom je u Šamcu (1892, godine), u gostionici Karla Majera počela s radom Hrvatska čitaonica. Između dva svjetska rata u selu je djelovalo Veselo društvo »Škljoca«; koje je u svojim redovima okupljalo uglavnom mjesne intelektualce – od učitelja i liječnika do svećenika. Sadašnje ime šamački KUD nosi od 1976. godine. Tamburaška, dječja folklorna sekcija, folklorna sekcija za odrasle, muška pjevačka skupina i dramska sekcija imaju 108 članova. Uz mnoge nastupe na smotrama diljem Hrvatske, kao važnije uspjehe KUD-a »Tamburica« valja spomenuti Zlatnu povelju Hrvatskog sabora kulture i Županijsku plaketu za doprinos očuvanju slavonske ruralne kulture.

Nogometni klub »Graničar« osnovan je 1912. godine i jedan je od najstarijih nogometnih klubova u Republici Hrvatskoj. Natječe se u 1. ŽNL Brodsko-posavske županije, te ima četiri selekcije. Predsjednica kluba je Katica Stefanović.
U Šamcu je 1929. osnovano Dobrovoljno vatrogasno društvo. Prvi predsjednik društva bio je Petar pl. Filipović. Danas društvo ima 40 članova a predsjednik je Josip Suratlić.
Lovačka udruga »Fazan« Slavonski Šamac-Kruševica ima 30 članova. Predsjednik Udruge je Mišo Babić.
U mjestu djeluje Športsko ribolovno društvo »Amur« sa 67 članova, Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata i Udruga »Srce«.
Liječničke usluge mjesnom stanovništvu u privatnoj ordinaciji opće medicine pruža dr. med. Damir Medarić.
Slavonski Šamac je rodno mjesto Josipa Ćosića (1939.), pjesnika, slikara i karikaturista, autora više zbirki poezije.